Dan poslije: Kad Mejdan gori i čelik se topi

Osmo kolo Lige 12 je donijelo najbolju utakmicu ove sezone, utakmicu u kojoj su se sastali Sloboda iz Tuzle, drugoplasirana ekipa iz prošlogodišnje A1 lige, i Mladost iz Mrkonjić Grada, pobjednik prošlogodišnje Lige 12. Pred ovu utakmicu Mladost je zauzimala prvo a Sloboda peto mjesto u Ligi 12.

Ova utakmica se možda i ne bi toliko prepričavala da se nije poklopilo nekoliko detalja. Da Sloboda pod “čudnim” okolnostima nije izgubila prošlo kolo u Sarajevo od Bosne, da pod nekim još “čudnijim” okolnostima nije igrala ovu utakmicu. Da nisu bili povrijeđeni Ibračević i Sarajlić, da nije bio suspendovan Grošić, da trener Damir Mulaomerović nije isključen početkom drugog poluvremena i da u tim trenutcima odlična ekipa Mladosti nije vodila nekoliko poena razlike.

Budimo realni, u Ligi 12 je malo košarkaša koji su igrali, a još manje sudija koji su sudili ispred 5.000 navijača, i to ne bilo kakvih navijača, nego tuzlanskih navijača koji žive za košarku. Navijača koji cijelu utakmicu stoje na nogama, navijača koji cijelu utakmicu navijaju, koji cijelu utakmicu pjevaju i aplaudiraju, a po potrebi, kao što je to bilo sinoć, i zvižde! A prije svega navijača koji poznaju košarku i navijača koji ne tolerišu “čudne” okolnosti.

Jer kad Mejdan gori i čelik se topi, kad Mejdan gori i najveći padaju, kad Mejdan gori čaršija ne prašta! A u svoj toj užarenoj atmosferi, u svoj toj velikoj buci, u svom tom ogromnom naboju i Chuck Norris bi pao na koljena! Jer kad Mejdan gori i čelik se topi, a kad se topi čelik, tada se tope i “čudne” okolnosti i “viša sila” i ono najvažnije, Slobodini košarkaši tada postaju neprikosnoveni i nepobjedivi.