Intervju/Jasenko Elezović: Sloboda će ponovo biti šampion BiH

Jasenko Elezović je nastupao za Slobodu, Student, Zmaj od Bosne, Zrinjski, Gračanicu, Dukes Klosterneuburg (Austrija), Rethymno Aegean (Grčka), Trepča Mitrovica, bio je član Mediteranske reprezentacije Bosne i Hercegovine i na širem spisku A reprezentacije.

Trenutno je član Skupštine OKK Sloboda Tuzla, obavlja dućnost službenog lica na domaćim utakmicama i jedan je od najzaslužnijih ljudi za odlično funkcionisanje našeg kluba. U nastavku pročitajte intervju u kojem je Jasenko odgovorio na 15 naših pitanja.

Kakvo je iskustvo bilo igrati u Evropi sa jednom od najboljih Slobodinih generacija rame uz rame sa košarkašima poput Jasmina Hukića, Ramiza Suljanovića i Terrel Ray Castlea?

Imao sam sreću i privilegiju biti dio najboljeg Slobodinog tima u historiji kluba, tih godina smo pored domaćeg prvenstva i kupa igrali Kup Koraća i prvu sezonu Jadranske Goodyear lige. Imali smo jako kvalitetan tim Hukić, Suljanović, Castel, Kalpić, Vujović, Delalić,  Korlatović, Breuwer, Mekić, Husanović, Hodžić, Aleksić, Terzić, Lerić, Wane, Nurkanović, Kurilić, Teletović… mnogo dobrih suigrača, konkurencija na terninzima je bila ogromana, od dvadeset igrača u prvom timu bilo je 17–18 reprezentativaca što Bosne i Hercegovine što drugih država različitih reprezentativnih selekcija.

Bilo nam je teže izboriti mjesto u ekipi ili na treningu nego igrati utakmice domećeg prvenstva. Jako smo naporno trenirali posebno kod trenera Velimira Gašića po pet-šest sati dnevno. Bilo je prisutno zezanje u ekipi ¨odlično, ide utakmica da se malo odmorimo…¨. Imali smo i guste rasporede utakmica subota-srijeda, tako da je i pubilka često imala priliku bodriti nas u Mejdanu.

Jedan ste od rijetkih koji se mogu pohvaliti da su igrali u rekordno napunjenom Mjedanu, protiv Galatasaraya i Montecantinija, kada je naš klub bodrilo 7-8 hiljada navijača. Koliko je publika uticala na Vašu igru?

Mnogo je uticala, publika nam je bila šesti igrač. U to vrijeme u okvirima europske košarke se pričalo o navijačima u Tuzli hramu košarke ¨Mejdanu¨ o nepobjedivosti Slobode pred domaćom publikom. Nemoguće je opisati izlazak na teren pred 7000-8000 navijača koji su po dva-tri sata ranije dolazili u Mejdan da bi obezbjedili najbolje mjesto u gledalištu. Sjećam se protiv Galtasaraya, kažu da su gledaoci počeli dolaziti oko 17 sati a utakmica je bila u 20:00 sati. Tada su navijači napravili spektakl kada je cijela A tribina, prilikom našeg izlaska na teren, bacala konfete i papiriće. Doživio sam takav naboj adrenalina i samopuzdanja, ma da su tada Chichago Bulls-i bili sa Michaelom Jordanom u Mejdanu izgubili bi a ne Galatasaray.

Tih godina u Mejdanu su padale mnoge velike ekipe Galataray, Macabi, Near East, Montecatini, Cibona, Krka, Olimpija, Zadar… a ne smijem izostaviti ni velike naše pobjede nad Bosnom, Čelikom iz Zenice, Borcem iz Banja Luke, Igokeom koji su također privlačili publiku u Mejdan. Tih godina Tuzla je živjela za košarku, a mi smo bili ponos našeg grada.

Da li ova Slobodina generacija može ponoviti uspjeh Vaše generacije?

Iskreno se nadam da će se to desiti, iz godine u godinu imamo sve kvalitetniji igrački kadar, posebno domaćih igrača, mislim da imamo najkvalitetniji stručni kadar u državi na čelu sa Damirom Mulaomerovićem i njegovim prvim asistentom Vladimirom Mićanovićem. Iz sezone u sezonu pred igrače i stručni štab se postavljaju viši ciljevi i veća rezultatska očekivanja. To će vremenom dovesti i do ¨prirodne selekcije¨ u kojoj samo najbolji, najsnalažljiviji i najuporniji opstaju.

Rad sa mladima u klubu je od krucijalnog značaja za rezultat i vraćanje OKK Slobode na stare grane uspjeha. Drago mi je što ovi momci imaju ostvaren jedan segment onoga što je moja generacija imala a to je pun Mejdan, nadam se da će tako ostati i naredne sezone. Naši navijači su uvijek znali prepoznati i podržati kvalitet i dobre partije, kojih neće manjkati ni u narednoj sezoni.

Bili ste juniorski državni prvak i dva puta regionalni prvak. Šta je sve potrebno da jedna mlada ekipa dođe do takvog uspjeha?

Puno toga… Kao prvo nije dovoljno da se košarka voli, košarka treba da se živi, da svi igrači u ekipi imaju istu želju i cilj da se ostoji titula, potrebna su velika odricanja, jako puno sati treniranja što sa ekipom što individualno, a da se pri tome ne zapostave školske obaveze, da se na svaki trening i utakmicu ulazi maksimalno anagžovano, zainteresovano i da se da sve od sebe za ekipu.

Jako je bitan trener, stručna osoba,  koja mora momcima biti i roditelj i nastavnik, najveća podrška  a i najveći kritičar. Trener prije svega treba da bude trener sa autoritetom koji će znati u jednu cijelinu ukomponovati mlade momke sa različitim karakternim crtama, iz različitih sredina i običaja, te od njih napraviti stroj za pobjede. Ja sam imao sreću da je takav čovjek mene vodio, a to je bio Zoran Iličković, najtrofejniji trener Slobode sa mlađim kategorijama.

Možemo li očekivati od Slobodnih mlađih selekcija da dođu do državnog zlata?

OKK Sloboda ima jako kvalitetan i stručan kadar koji radi sa mlađim kategorijama, prošle sezone KS BiH je pokrenuo kvalitetan projekat ¨Liga mladih¨ pod pokroviteljstvom USAID koji okuplja ekipe sa prostora cijele Bosne i Hercegovine gdje sve niže selekcije pioniri, kadeti i junori igraju ligaški dio takmičenja. U prošloj sezoni se Final 4 ¨Lige mladih¨za sve kategorije odigrao u Mejdanu u Tuzli. Sve tri naše kategorije su učestovale na završnom turniru i odigrale jako kvalitetno tako da se vide nagovještaji da bi se mogla očekivati šampionska generacija Slobode.

Jedan podatak koji je fascinantan pa i za velike europske klubove jesta da OKK Sloboda godišnje odigra oko 280 utakmica u svim kategorijama, najveći dio tih utakmica odigraju niže kategorije, pioniri, kadeti i juniori, što je omogućilo da naši momci budu i u reprezentativnim selekcijama Bosne i Hercegovine. Zato se nadam da će Sloboda ¨izroditi¨ još Teletovića, Kikanovića, Halilovića, Peršića…

Član ste Skupštine OKK Sloboda koja je u ekspresnom roku uspjela vratiti klub u prvu ligu vođenjem zdrave klupske politike. Kako sve funkcioniše u toj grupi ljudi koja broji 50 članova?

Vjerujte da 50 članova Skupštine OKK Sloboda Tuzla pod „dirigentskom palicom“ predsjednika kluba Aida Berbića savršeno funkcioniše. Većina nas dolazi iz svijeta sporta, stvorili smo jedan zdrav kolektiv koji je dao rezultat. I pred nas je postavljen veći cilj a samim tim i veći imperativ da ga ostvarimo. Ove sezone je zacrtan ulazak u završnicu Play Off ligaškog dijela takmičenja. Košarkaška javnost je već upoznata da se uskoro u Tuzli otvara i naš Fan Shop, očekujemo pune tribine Mejdana, dobre partije naših momaka, ostvarenje našeg cilja, a naredne sezone idemo korak dalje… ko zna možda i…

Obavljate i funkciju službenog lica na domaćim utakmica. Koliko je zapravo potrebno vremena za dobru organizaciju jedne ligaške utakmice?

Pored predsjednika kluba Aida Berbića za organizaciju domaćih utakmica smo zaduženi Faruk Latifagić i ja. Vjerujete da sam stotinu puta rekao da je mnogo lakše igrati, biti na terenu da se boriš, skačeš, trčiš i da te tuku nego organizovati utakmicu na kojoj se očekuje 3000-4000 gledalaca.

Pripreme traju par dana, dogovori i razgovori se vode sa menadžmentom SKPC Mejdan, MUP-om TK, zaštitarskom agencijom, pripremaju se dijelovi dvorane u koji se smještaju naši najvatreniji navijači, gdje se smještaju navijači gostujuće ekipe ako su najavili dolazak. Obezbjeđuju se mjesta za prijatelje, roditelje i najbliže naših igrača i stručnog štaba, odezbjeđuje tzv. VIP mjesto, iscrtavaju linije evakuacije ako bi nešto krenulo po zlu ali se trudimo da do toga ne dođe.

Kakva su očekivanja za ovu sezonu?

Kao što sam već i rekao Play Off ligaškog dijela takmičenja i ¨dobaciti¨ u Kup takmičenju što dalje, dati što kvalitetniju priliku našim mladim igračima, imati pun Mejdan. Što se tiče mlađih kategorija što kvalitetnije odigrati ¨Ligu mladih¨ ostvariti bolji rezultat od prošlogodišnjeg, afirmisati što više maldih igrača i „udariti“ im dobre temelje u taktičko-tehničkim košarkaškim elementima.

Dugoročni planovi?

O dugoročnim planovima je teško govoriti, mogu govoriti o svojim željama. Želja mi je da OKK Sloboda Tuzla bude, ponovno šampion Bosne i Hercegovine, da igračku bazu čine domaći igrači, da ugostimo najkvalitetnije košarkaške ekipe iz regiona i šire, da li kroz ABA league ili neke Euro kupove. Da momci koji treniraju, igraju i rade u OKK Sloboda mogu da žive i egzistitraju od svoga rada.

Planovi se vežu za finansije sa kojima se OKK Sloboda jako dobro nosi te se pretvorila u stabilan premijerligaški klub bez dugovanja prema igračim, stručnom štabu, uposlenim i državi. Naravno da veći ciljevi iziskuju i veća finansijska ulaganja a znamo da je situacija u sportu u BiH jako teška ali na nama je radimo ono što volimo i stvaramo mlade igrače koji će ponovno biti ponos našeg grada.

Ko je najbolji košarkaš sa kojim ste igrali a ko protiv kojeg ste igrali?

Bilo je jako puno dobrih igrača sa kojima sam igrao i protiv kojih sam igrao… ali su me na prvu dojmili Mirza Teletović koji je bio, kao napredni junior, prebačen u prvu ekipu Slobode. Mirza je imao i tada fenomenalne fizičke predispozicije ali je mene fascinirao njegov karakter i doza ¨sportske drskosti¨ koja ga je dovela do mjesta gdje se sada nalazi.

Još jedan igrač koji je ostavio utisak na mene, a naši gledaoci su imali priliku da gledaju u Mejdanu kada smo igrali protiv Budućnosti iz Podgorice je Žarko Čabarkapa, momak koji je visok 110-112 cm a imao je takvo mehaniku kretanja i mogućnosti da je mogao igrati kao all raund igrač na pozicijama 3,4 i 5, čak možda i poziciju 2. Pod košem, vani, na skoku, šutu, ulazu… Oba igrača su svoje karijere nastavili u NBA ligi.

Ali moram priznati da sam uživao gledati kako je igrao i kako je na terenu vodio ekipu Damir Mulaomerović, igrač koji je mogao izvući maksimum od svojih suigrača, dati svoj maksimu i iz minus 15-20 poena izvući pobjedu, preuzeti na sebe odgovornost, biti vođa na terenu. Nadam se da to naši igrači znaju da cijene i trebaju kao spužve da upiju svaki njegov savjet, posebno play makeri, jer su ti savjeti zlata vrijedni.

Šta bi ste poručili mladim košarkašima?

Rad, rad i samo rad. 10-15% je talenat ostalo je rad, živite sportski, živite košarku…

Imate li neki hobi pored košarke?

Uvijek me interesovala stručna literatura vezano sa sportsku medicinu, u posljednje vrijeme posebno prevencija sportskih povreda, čitam krimi romane, pored redovnih basketa sa prijateljima iz mladosti sa Grbavice (koje ovom prilikom pozdravljam, jedno „ispoštivanje“) protrčim i koji kilometar.

Šta Vas pokreće i ko Vam je najveća podrška u životu?

Pokreće me moja porodica, supruga Lejla i sin Alem, koji su moja najveća podrška u životu. Tu su djedovi i nene koji uvijek priskoče u pomoć kada je potrebno, kao i brat Kenan.

Pored svih obaveza imate li dovoljno vremena za porodicu i prijatelje?

Porodica je osnovna ćelija zdravog i uređenog života, osnovna ćelija društva tako da mi je porodica uvijek na prvom mjestu i najviše vremena odvajam za porodicu. Sa prijateljima se najviše družim kroz baskete jer smo svi otprilike u istom periodu uplovili u bračne i porodične vode tako da nemamo pretjerano puno slobodnog vremena.

I za kraj nam recite Vašu formulu životnog uspjeha u tri riječi.

RAD, RED I DISCIPLINA i UVIJEK SEBI KAŽITE ¨JA HOĆU, JA MOGU!¨

(OKK Sloboda)