Asim Pars Paščanović: San da završim karijeru u Slobodi postao je java
Igračke legende vraćaju se u tuzlanski Omladinski košarkaški klub Sloboda kako bi na najbrži mogući način ovaj rasadnik talenata ponovo stekao pravo nastupa u najelitnijem košarkaškom takmičenju naše zemlje, piše Dnevni Avaz.
Nakon Damira Mulaomerovića, nekada najboljeg plejmejkera Evrope, koji je nedavno imenovan za prvog trenera tuzlanske ekipe, u klub se, ali kao igrač, vratio njegov drug iz juniorskih dana Asim Pars Paščanović.
Upravo je Damirov povratak bio i razlog zbog kojeg je kasnije i Paščanović, proslavljeni reprezentativac Turske te rođeni Tuzlak, došao u klub u kojem je sve počelo. Sa suprugom Amrom te sinom Emreom i kćerkom Sajrom, Asim se prije mjesec vratio u Tuzlu.
Grad talenata
– Povratak nije definitivan, ali ću većinu vremena sada sa porodicom provoditi u BiH. Već duže vrijeme supruga i ja smo planirali povratak kući, a sa završetkom igračke karijere u Turskoj, odlučio sam da se vratim tamo gdje je sve počelo – kaže Paščanović.
A počelo je upravo na parketu dvorane Mejdan u Tuzli, koja je s Asimovom generacijom u juniorskoj konkurenciji krajem osamdesetih i početkom devedesetih harala jugoslavenskom košarkom. Kao junior Slobode, zajedno s Damirom Mulaomerovićem, Edinom Salaharevićem, Edinom Delićem i još nekim igračima, postao je juniorski klupski prvak tadašnje Jugoslavije.
– Damir me je pozvao i ponudio da igram u Slobodi. To je bio i moj san iz mlađih dana, da završim karijeru u matičnom klubu. Pristao sam bez razmišljanja i nadam se da mogu pomoći. Imao sam nezgodnu povredu koljena i pokušavam se vratiti u formu i kondiciju. Ne treba biti previše euforičan, ali se nadam da možemo izboriti Premijer ligu. Ovaj grad to zaslužuje, jer ovdje ljudi žive za košarku. To najbolje pokazuje i broj talentiranih košarkaša koji su potekli upravo iz Mejdana i uspjeli na mnogim parketima širom svijeta – dodaje Pars.
Splet okolnosti
Iako nije osoba koja planira budućnost, Asim nam je kazao da bi ova sezona mogla biti njegova posljednja igračka. Po povratku u Tuzlu, plan je da se u dogledno vrijeme okrene i trenerskom poslu.
– Sada sam tu i igrat ću sigurno još jednu godinu. Za dalje ne znam, vrijeme će pokazati svoje. Iduće godine sin, a za tri godine i kćerka kreću u školu ovdje, u Tuzli. A što se tiče mene, možda započnem i trenersku karijeru – kaže Paščanović.
Ne žali, kako nam je ispričao, što je, umjesto u bh., igrao u dresu turske reprezentacije kao naturalizirani igrač. Sve je to sudbina i splet nesretnih, ratnih okolnosti zbog kojih je on, kao i mnogi drugi talenti, kao tinejdžer pobjegao od granata. Turska je, dodaje Asim, jedna od rijetkih prijateljskih zemalja Bosni i Hercegovini.
Tridesetsedmogodišnji Pars, kako nam je kazao pred kraj razgovora, mnogo toga duguje turskom dresu, u kojem je 2001. godine, postao i viceprvak Evrope. Uspješno je nosio dresove evropskih košarkaških velikana, kao što su Galatasaraj, Tuborg Izmir, Tofaš, Ulker, Fenerbahče, Turktelekom, Ulker, Dinamo Moskva i mnogi drugi.
Nesuđeni fudbaler
Asimu Paščanoviću košarkaška lopta nije bila prva s kojom se igrao u dječačkim danima. Prvi dodir sa sportom bio mu je u fudbalu, gdje je trenirao u klubu Sloga iz Tojšića kod Kalesije. Zbog izrazite visine, još u dječačkim danima treneri su mu savjetovali da proba s košarkom. Nisu pogriješili.
– U kadetskim danima počeo sam se baviti košarkom, a prije toga sam volio igrati i trenirao fudbal. Brzo sam se razvijao i rastao, a treneri su mi kazali da odem na parket te da ću imati više koristi od toga -prisjeća se Pars.
(A. Muslimović/Dnevni Avaz)